Postavljanje jasnih granica

Deci je potrebno da znaju šta im je dozvoljeno da rade, a šta nije. Predvidljive granice im pomažu da se osećaju sigurno i daju im model za prihvatljivo ponašanje.

Organizujte okruženje Vašeg deteta sa jasnim ograničenjima

  • Pravilno postavljanje granica Vašem detetu može biti veoma vrlo teško. Kao roditelji pod uticajem smo onoga što nam je bilo dozvoljeno da radimo dok smo bili deca i stalno se sećamo kakva ograničenja su nam postavljali roditelji. Pod uticajem smo i onoga šta drugi roditelji dozvoljavaju svojoj deci da rade, pa tako stalno pokušavamo da nađemo pravu ravnotežu. Važno je da se nađe srednje rešenje, između previše dozvola i velike strogosti.
  • Nemojte uvek reći da Ponekad može izgledati lakše da se deci dozvoli ono što žele, jer onda prestanu da plaču i izgledaju srećno, ali ako uvek kažemo >>da<< svojoj deci oni postaju ljudi koji ne mogu da prihvate ograničenja. Dete sa neograničenom slobodom može postati odrastao čovek koji neće prihvatati autoritet nastavnika, drugih starijih osoba iz svog okruženja, možda čak i poslodavca, pa će čak, rušeći autoritet za autoritetom, doći i u sukob i sa zakonom.
  • Nemojte uvek govoriti ne Sa druge strane, kada uvek kažemo ne, deca postaju ljudi koji nisu sposobni da misle i donose sami svoje odluke.

Povežite Vaše dete sa njegovim ograničenjima

Postavljanje ograničenja će biti najefikasnije, kada Vaše dete oseća da ga razumete i da ga poštujete. Roditelji pokušavaju da disciplinuju svoje dete pričom, usmeravanjem i govorenjem detetu šta da radi. Ponekad dela govore očiglednije od reči. Zagrljaji, namigivanja, osmesi i tiho posmatranje svrsishodnih aktivnosti, šalju Vašem detetu poruku da je na pravom putu. Ponekad pružanje ruke i pitanje treba li mu pomoć, je jedina podrška koja je potrebna. Na isti način, podignuta obrva ili gunđanje uz neodobravanje je bolje od ljutitih reči i vike. Evo nekih pristupa koji mogu biti od pomoći.

Koristite kućne predmete i igračke u skladu sa tim kakva im je namena

  • Pokažite Vašem detetu kako da koristi igračke. Ukoliko Vaše dete baca igračke koje se slažu po obliku, treba reći:”Budi pažljiv sa igračkama”, i onda ih uzmite, pokušavajući da ih stavite u svaki otvor dok ne skliznu u onaj pravi. Mala deca ponekad bacaju iz ćefa, ali to ne znači da su destruktivni i lako je preusmeriti ih na konstruktivnu aktivnost. Ukoliko Vaše dete nastavi da baca igračke, možda i želi da nešto baca, pa ga preusmerite na sledeći način:”Hajdemo napolje da bacamo loptu”.
  • Koristite igračke i druge predmete u skladu sa njihovom namenom. Dajte Vašem detetu dobar primer, čemu bi stvari trebalo da služe, pokazujući da su >>stolice su za sedenje, kreveti za spavanje, a stolovi za obroke i tako dalje<<. Ukoliko Vaše dete skače po krevetu, kažite:”Kreveti su za spavanje. Možeš da skačeš napolju.” Ova pravila moraju da se primenjuju za sve, ne samo za Vaše dete. Ni Vi ne treba da stojite na stolici u detetovom vidnom polju.

Modelovanje, kreiranja i održavanja reda

  • Pokažite Vašem detetu kako se igračke odlažu. Držite igračke na niskim policama, koje su lako dostupne Vašem detetu. Redovno ih sklanjajte u orman ili policu, dok Vaše dete to samo ne počne da čini. Cilj je da deo za igru stalno bude prostran i uredan. Kada napravite model odlaganja igračaka, i ako ga pre svega Vi poštujete, i Vaše dete će na kraju početi da ga poštuje. Vaše dvogodišnje dete voli red i voli da njegov svet ima red. Vaše dvogodišnje dete upija mesto predmeta i sa tri godine će biti u stanju da vraća igračke na svoje mesto, skoro uvek. Možete mu pomoći veselim osmehom, uz reči:”Pitam se gde idu ovi blokovi, kad završimo sa njima?” Svako uredno okruženje podržava razvoj Vašeg deteta, a naročito pravilno strukturiranje njegovog uma.
  • Radite ono što želite da Vaše dete radi. Ono što Vi radite je važnije od onoga što kažete. Ukoliko želite da Vaše dete jede sedeći za stolom, onda je potrebno da to i Vi redovno radite.To znači da nema ni za Vas ustajanja u toku obroka šetanja po kući, takođe, nema razgovaranja telefonom, ili ishrane u kolima. Vaše dete ne može da prihvati da za Vas važe drugačija pravila. Ukoliko Vaše dete ustane tokom jela, ili počne da se igra hranom, kažite:”Vidim da si završio sa jelom.” i uklonite hranu. Budite temeljiti i uporni kada učite Vaše dete da ostane za stolom tokom celog obroka, jer tako ono postepeno povećava samokontrolu i jača kontrolu svojih impulsa.
  • Zabranite pristup Vašem detetu nekim delovima Vašeg doma. Kada postavite u dečijem okruženju oblasti u kojima Vaše dete ne sme da boravi, striktno se pridržavajte toga, jer to smanjujete mogućnost konflikta. Na primer, možete koristiti dečiju bravu na vratima ormana koji je lako dostupan Vašem detetu. Cilj je da odvratite Vašeg mališana od pražnjenja pomenutog prostora, ulaska i skrivanja u isti i onda nema razloga za uzrujavanje, kada od jednom utvrdite da ne znate gde je Vaše dete.

Koristite pozitivan govor za preusmeravanje Vašeg deteta

  • Formulišite svoje zahteve prema Vašem detetu, kao pozitivne rečenice, a ne kao negativne. Kada kuvate kažite: ”Brašno ide u činiju.”; radije nego da kažete:”Ne bacaj brašno na pod”.
  • Kada zahtevate nešto od dvogodišnjaka, recite mu šta želite da uradi. Umesto naređivanja, kao na primer:”Siđi sa stola!”, podignite svog mališana sa stola i recite mu:”Stopala idu na pod.”
  • Kada Vaše dete želi da se penje i trči unutar kuće, pružite mu puno prilika da to radi napolju. Kada trči u kući, recite prijatnim glasom:”Ovako hodamo po kući”, i hodajte pored njega, da mu pokažete.
  • Ako Vaše dete želi slatkiše u samoposluzi, možete reći:”Danas kupujemo jabuke”. Pomenuta rečenica drži pažnju na ono što radite, umesto na ono što ne želite da radite. Često, kada Vaše dete želi da drži stvari iz korpe-kolica za kupovinu, ono samo traži da mu imenujete predmete. Možete mu ga pružiti tako što ćete reći:”Želiš li da držiš ovu jabuku? Jabuka je crvena. Možeš li pomirisati jabuku? Hajde da kupimo četiri jabuke. Možeš li mi pomoći da stavimo jabuke u kolica?” Priča o tome šta Vaš mališan vidi ili radi pružiće mu reči i fraze, usmeriće ga na ono što se događa i zaboraviće šta je hteo da uradi maločas.

Izbegavajte previše stimulacije

  • Biće trenutaka kada će Vašem detetu biti teško da se kontroliše, posebno kada je gladno, umorno, ili previše stimulilsano. Neki restorani i neke radnje su preterano stimulativni za malo dete. Odrasli imaju mogućnosti da filtriraju jaka svetla i jake zvuke, ali malo dete još uvek razvija te sposobnosti.
  • Izbegavajte da Vašem detetu dajete kofein (kroz gazirane napitke, ili kroz previše čajeva), previse šećera kroz slatkiše i nemojte ga uopšte izlagati televiziji, kompjuterima i mobilnim telefonima.

Dajte detetu vremena

  • Ograničenja koja roditelj određuje će se menjati kako Vaše dete raste i razvija se, dok preuzima sve više odgovornosti. Moraćete da rastete zajedno sa Vašim detetom i da se prilagodjavate, jer ono što je odgovarajuće za jednogodišnjaka ne mora biti odgovarajuća granica za trogodišnjaka. Važno je granice prilagoditi detetu, kako bi se osećalo da mu verujete, a to će mu dati samopouzdanje da postavi svoje sopstvene granice, kako raste.